Na najljepšim plažama svijeta: Fidži

Film „Izbačen“ sa Tomom Hanksom sniman je na Fidžiju, vjerovatno jednom od njegovih nenaseljenih otoka. Nije bilo gledatelja čija se fokusiranost na radnju filma bar na tren nije po­makla na predivnu bistru vodu mora i boje pučine. Da nije bio tako sam, moderni Robinson bi vjerovatno uživao, kako uživaju moderni turisti. Iako mogu odsjesti baš na Otoku Robin­sona Crusoea na Obali korala, oni po pravilu nisu sami.

Otočje užitka
Najčešće su u paru, jer Fidži je mjesto za ljubav. Zbog mnogo čega, a prvenstvno zato što ga mnogi Zapadnjaci, ponajviše Australijanci i Amerikanci, bi­raju kao mjesto za vjenčanje ili kao mjesto medenog mjeseca. Umjesto dvadesetak hiljada dolara, koliko košta vjenčanje u Americi, svoj najslađi dan i mjesec života par će platiti svega dvije-tri hiljade dolara, koliko košta jedan od paket-aranžmana za vjenčanja i odmor na Fidžiju.
Upravo sada tamo je ljeto, tako da užitka ne nedostaje. U mirnim uvalama, visoke palme nadg­ledaju beskrajno tirkizno more. Pod palmama su brojni privatni moteli i bungalovi od drveta i trske. Od palme do palme raza­pete platnene njihaljke u kojima sanjare turisti, odbjegli od civi­lizacije i stresa.
Plaže Fidžija se smatraju najljepšim na svijetu. Gužve ug­lavnom nema, očarava tišina u kojoj se čuje samo glas okeana. Preplanula tijela ljudi se val­jaju po plažama, pjeska poput mekog biserja, rone u plićaku ili opuštena plutaju na potpuno prozirnoj vodi, koja cijeloj plaži daje kristalno-svjetlucav sjaj.

Podvodne draguljarnice

Mnogi jahači na valovima ovd­je dolaze da „uhvate svoj“ val – Fidži je jedna od najpoželjnijih destinacija surfera. A i ljubi­teljima ronjenja ovdje se čini da su došli na kraj svojih životnih traganja: voda oko ovog otoka krije pravu prirodnu draguljar­nicu – korali su kao od rubina, ribe kao živi safir, a podvodno bilje ćilibar kojemu nema rav­na. Uz morske zvijezde koje podvodnim pejzažima daju praznični izgled, ima ajkula i raža, sve se može vidjeti, ali od ljepote nestaje strah. Zvuči nevjerovatno, ali skoro svi turisti koji pokušavaju opisati svoj bajkoviti doživljaj pod vodama Fidžija, kao prvo i najvažnije izgovore: kakve boje!
A to će reći i oni koji se upute u prašume Fidžija. Ptice koje nalikuju opisima žar-ptica, sa više desetina boja u svom perju, prolijetaće pred očima zapanjenih turista. Ove su prašume jedinstvene na svi­jetu: u njima skoro da i nema opasnih životinja i insekata. Ipak, nije dobro da se bilo ko u njih uputi bez vodiča – kroz njih se, zbog gustog drveća i žbunja, veoma teško kretati. Tim više oduševljava kako vodiči lako pronađu staze na kojima avantura i šetnja post­aju jedno.
Na ostrvu su, sem tirkiznih uvala, još neka mjesta koje holivudske kamere nisu mogle zaobići, a među nji­ma su vodopadi. Ono što se preporučuje kao „obavezno vidjeti“ jesu vodopadi Bou­ma na otoku Taveuni, mjesto snimanja „Povratka u Plavu lagunu“.

Kava i pjesma

Otoci se mogu obilaziti or­ganiziranim krstarenjima od tri-četiri dana. Do odredišta se može stići tzv. „vodenim taksi­jem“, feribotima koji povezuju sva veća mjesta, ali i malim avi­onima, što je izuzetan doživljaj, zbog neponovljivog pogleda iz zraka na more i otoke.
Ko uspije da se odvoji od prekrasnih plaža i šuma, može obići sela i upoznati se sa kul­turom ove egzotične zemlje. To znači i zadovoljstvo odlaska na pijacu gdje će doživjeti još jednu eksploziju boja, ovog puta voća i povrća. Da se upotpuni čulna slika ovog dalekog kraja, treba ga probati, kao i razna, vrlo ukusna jela. Jela na Fidžiju su često pripremljena sa kokoso­vim mlijekom, koje zovu lolo. U mlijeku kokosa se služe mor­ski plodovi i kuha poznato jelo kokoda (riba marinirana u limu­novom soku i ljutoj papričici).

Reklo bi se na prvi pogled da stanovnici na Fidžiju imaju jednu sličnost sa Bosancima: vole kavu i pjesmu. Iako je i nji­ma piće za druženje, kava nije kava, ni kafa, niti kahva. Tako se zove napitak koji se sprav­lja od korijena jedne vrste bib­erovog drveta. Kava ima blago umirujuće djelovanje, veoma je zdrava i ona je obredno piće na svečanostima jakona, pa je češće i zovu jakona.
Ako se turistima i ne posreći da na Fidžiju budu u vrijeme svečanosti na kojima bi mo­gli vidjeti tradicionalne plesove, vjerovatno će čuti muziku ovih vedrih ljudi. Njima ne treba poseban povod da se prihvate gitare ili nekog tradicionalnog instrumenta i pjevaju, obično u grupama. A i bez instrumenata - pjevaju kad rade, kad šetaju, na plaži. Jer, kažu, više od kave vole samo ljubavne pjesme.