Kako biti dobar roditelj tinejdžeru?

Jedan od najtežih perioda odgoja djece jeste kada djeca postaju tinejdžeri. Da bi ovaj period prošao što povoljnije, važni su temelji koji su ranije postavljeni kod djece. Period prije tinejdžerstva predstavlja osnovu kakav će se odnos razviti za vrijeme ovog perioda. Zato je potrebno posebnu pažnju i ogromnu dozu živaca pokloniti djeci, pripremajući ih za ovaj period.

Djeca, kada uđu u ovu fazu života, postaju neshvatljiva za roditelje, a roditelji postaju glavni neprijatelji. Ne možemo reći da je u ovom periodu samo roditeljima teško, jer moramo se postaviti i u položaj djece koja po prvi put osjećaju život na poseban način, samo što ne upotrebljavaju dovoljno razum da bi shvatili i posljedice koje ova faza nosi sa sobom.

Tinejdžerima na prvom mjestu jeste mišljenje društva i prijatelja sa kojima provode većinu vremen, a sve ostalo je na drugom mjestu. Svijet i način života ekspresno se mijenja i sve postaje zanimljivo, a njihove mlade umove prožima radoznalost na svim poljima. Društvo je to koje određuje šta je “cool“ i šta je “in“, sve ostalo za njih stvara osjećaj ne pripadanja takvom trendu i osjećaju se odbačeno.
Da bi to izbjegli, čine sve da bi pripadali, bilo to pogrešno ili ne, ustvari oni to u tim godinama teško mogu raspoznati. Tada nastupa uloga roditelja koji trebaju biti savjest djece da bi ih sačuvali od činjenja životnih grešaka koje mogu preokrenuti život u pogrešnom smjeru. Te greške su najčešće bježanje sa časova, neshvatanje ozbiljnosti škole, nepoštivanje zakona, ravnodušnost prema budućnosti, droga, alkohol, neodgovoran stav prema seksu...
Sve ovo, kada preuzme mladi um, usađuje se duboko u formiranje ličnosti i sa godinama postaje normalno i opravdano, jer je naučeno. Većinom ovaj period predstavlja osnovu kakva će se ličnost razviti u budućnosti. Zato roditelji moraju uz puno muke, živaca, upornosti i predanosti utjecati na svoju djecu u ovom periodu, ako ih već ranije nisu pripremili.

Odnosi između roditelja i tinejdžera pretežno su puni tenzija, nerazumijevanja, galame, mnogo rečenica koje se iskažu u afektu, kajanja, zabrane, kažnjavanja, bježanja od problema... Sve će se ovo dešavati u ovoj fazi, ali ne trebamo to izbjegavati, jer realno gledano, to je nemoguće, ali moguće je imati cilj da ovakve situacije svedemo na minimum, što se postiže upornošću i kontrolom svojih živaca. Jedna od najvećih grešaka koju roditelji čine, da bi što manje sebi posla napravili u odgoju, jeste zabrana. A svi znamo, sve što je zabranjeno, slatko je! Najlakše je zabraniti nešto i to je to. Zabrane trebamo izbjegavati, a trebamo se truditi djeci objasniti kroz mukotrpan i prikladan način zašto nešto nije dobro za njih, da bi oni sami mogli reći NE.
Naravno to je teško, roditelji rade, nemaju mnogo vremena, djeca ne žele često sa roditeljima pričati, shvataju roditelje staromodnim... ali trudom i mukom moramo pronaći način da usadimo odgovarajuće osobine, koje će pozitivno utjecati na njihov život. Zamislite da se nađete u poziciji roditelja čije je dijete sa 23 godine ovisnik o heroinu. I zapitate se gdje ste pogriješili; naravno, većina roditelja će okriviti društvo, ali to nije tako, jer samo ako je neko stavio vašem djetetu pištolj na čelo i rekao - probaj heroin, onda je društvo krivo. Na kraju dođete do istine da je vaše dijete u tinejdžerstvu prvi put probalo neku vrstu droge i tako nastavilo svoj put ka razaranju života, a vi niste to primjetili. Ali shvatite da tada niste baš mnogo vremena posvećivali vašem djetetu, jer ste radili i bili umorni, a njegovo ponašanje kažnjavali i sve što ste vi smatrali lošim, jednostavno zabranjivali. Šta ćete sebi sada reći? Vjerovatno – ´Zašto nisam tada učinio sve, da bih spriječio početak njegovog razaranja života. Zašto nisam skupio snage i izdržao i posao i umor i sve, jer je to moje dijete i za njega živim, a sve ostalo je nebitno.´
Da se ovo ne bi desilo, sa strahopoštovanjem moramo shvatiti ovu fazu, jer kroz mnoga istraživanja dolazimo do zaključka da kod većine djece koja u ovom periodu razviju pozitivne ili negativne osobine, one ipak odrede razvijanje cjelokupne ličnosti. Roditelji moraju shvatiti da su djeca proizvod njih samih, a ne da većinom okrivljuju društvo. Ne, nije društvo krivo, roditelji su ti na čijim leđima leži najveća odgovornost. Naučite svoje dijete da kaže NE greškama koje mogu razoriti njegov život, bez obzira u kakvom je društvu, da li je u trendu, da li je cool, da li će biti ismijan, da li će se razlikovati... Naučite i usadite u njih osobine koje će odrediti njihovu zdravu, normalnu i perspektivnu budućnost, ali ne kaznama i zabranama, nego razumijevanjem. Budite prijatelji, neka vas vaše dijete smatra cool osobom. Naravno to je teško i naporno, ali u pitanju je budućnost vašeg djeteta i kada to shvatite, ništa nije teško i naporno!

Alen Buljubašić, dipl. psiholog

Razgovarala: Lejla Čolak