Gradska arheologija

Diiing dooong – jedano jutro probudilo me zvono na vratima. Prvi susjed. -Komšinice kopaju! –obavještava me usplahireno

-Ko kopa? Šta kopa? Gdje kopa?-odgovaram ja misleći kako evo već je počela neka frka. A ni prva jutarnja kafa se nije popila.

-Eno kopaju kod garaža dolje, pa da pomjerimo auta, mjenjaju neke cijevi, šta ti ga ja znam, e, našli su sad kopati – čujem komšiju kako nastavlja traktat o iskopinama, dok se spušta niz stepenice.

Ok, šta je tu je na brzinu se oblačim i grabim ključeve od auta. Sklanjam šerpicu sa vodom za kafu, taman voda da prokuha. Mogla je ta gradska arheologija i da sačeka malo. Dok se oblačim u glavi vrtim film kako je ovo nečuveno, kako nisam obavještena od strane nadležnih organa i usput smišljam govor koji slijedi kad se vratim, odgovornima za to. Kao da mi još i to treba danas, nemam ja svog posla preko glave.
Jer, tako ti je to kod nas. Radovi krenu pa stanu. Nedavno asfaltiranje ulice se oteglo unedogled. Skoro da sam se tri mjeseca tumbala po rupama, zaobilaznim putevima, prečicama i kraticama. O blatu da ne pričam, ponekad me bilo i stid odvesti auto na pranje.

Pričaju mi oni koji su preživjeli kojekakve popravke, bilo u stanu ili da su imali arheološko nalazište ispred garaže, kafića ili stana da je najbolje kad radnike nadgledaš, sjediš im nad glavom jer tako ne zabušavaju. Da imam vremena, kao što ga nemam, ne bih voljela da izigravam dežurnog policajca. U principu radovi ne mogu ići brže, osim da se prihvatim alata i sama im pomognem.

Na mjestu događaja imam i šta vidjeti, pukla cijev, voda se razlila okolo, stvarno ljudi došli na hitnu intervenciju i još kritički odmahuju glavom, jer stižem u zadnji čas da pomjerim auto. Gunđam ja, gunđa susjed s prvog i s drugog sprata, moj komšija im svakako prednjači, a svi kao po komandi odlučuju da se pretvore u dežurne policajce, parkaše (to je onaj strašni čiko što nas je tjerao s travnatih površina), ovaj put nešto modificirane – nadglednike. I dok se ja već kod jednog radnika propitujem kad bi to moglo biti gotovo i što ne može brže, a on me mrko gleda, jer i njemu je ova situacija mila baš kao meni vidim svoju stariju susjedu iz haustora do kako je izvela najgenijalniji potez tog jutra – DONIJELA JE RADNICIMA DORUČAK I TOPLU KAFU!

-Da ljudi prvo jedu, sigurno su gladni, a i vani je hladno pa će se sve brže završiti - objašnjava. Dok nam je tako nijemo očitala lekciju, shvatila sam da lijepa riječ i gvozdena vrata otvori.

I dok čekam službenicu u banci da mi očita transakciju, nudim je bombonom. Znam trik kako su radovi ispred moje garaže završeni u rekordnom roku.

Ivana Belančić