Priča se da je...

Svaka od nas, s vremena na vrijeme potakne, proširi, doda ili oduzme, dadne ničim izazvna komentar na trenutnu situaciju nekoga, ukratko otrača.

Ni jedna to nikada neće priznati, čak i one najistinoljubivije to nazivaju razmjenom informacija. Mudrac koji je smislio izreku da je najbrža stvar na svijetu misao, stoposto je mislio na trač.

Neki ljudi o sebi čitaju u tabloidima, slušaju na televiziji ili radiju a mi obični smrtnici do takvih informacija dolazimo na neobičan način, skoro za ne povjerovati. Jer trač je brz, pa ga je ponekad teško kontrolirati.

Ovih dana, boraveći tamo gdje i car ide pješke u jednom sarajevskom kafiću, iza plastičnih pregrada čula sam glas dvije poznanice, koje sam netom srela i pozdravila. Taman kad sam htjela da izađem začuh svoje ime, komentar o širini mojih bokova, višku kilograma i manjku stila i NAVODNO (glavna riječ svakog trača, služi za ograđivanje od istog ukoliko informacija doputuje do samog aktera trača do tračanog) italijanskim cipelama. Očekivana scena bi bila sljedeća : Ja trijumfalno izlazim, ledenim pogledom im dajem do znanja da sa sve čula i na taj način ih posramim. Šta sam ja učinila? Ništa, sačekala sam da odu i onda izašla.

Taj dan sam razmišljala, o traču, raboti koju malo pa malo primjenimo. Koliko nas ustvari trač dotiče? Da li tračamo iz radoznalosti, nesigurnosti, zanimanja za druge? Je li lijek da se zaokupimo vlastitim životom pa nam druge stvari ne bi padale na pamet. Tračamo li ustvari, iz dosade? Sve je dobro dok je trač u granicama bezazlenog komentara u uskom krugu ljudi, jer kad postane svakodnevnicom s navikom dodavanja istina i poluistina, postaje opasno. Dok tračamo nismo svjesni šta govorimo, koliko to ima odjeka na druge. Dok ga sami ne čujemo o sebi.

I dok sam jela prepisani dijetalni doručak, ne bi li skinula i taj kilogram viška, listajući modni časopis loveći šta je in a šta out, došla sam do zaključka da je sve to uzalud jer prava istina leži u nama i ako je mi znamo i ljudi koje volimo znaju, ostalo je nebitno. Stoga se nasmješim poznanicama iz priče kad ih sretnem, ali ne mogu da im oprostim ono navodno za cipele. Jer jesu italijanske, plaćene satima rada koje na žalim a njena torba, ja kao Louis Vuitton, navodno...

Ivana Belančić