Matura - odlazak u novo, odraslo doba

Danima moja mala rodica priča o maturi, maturalnoj haljini, cipelama i frizuri, pa nisam mogla da je odbijem kad me zamolila da krenemo u potragu za savršenom haljinom. Jer ipak, haljina je najbitnija, ostalo se sve ravna prema njoj.

Obišle smo sve i našle The Haljinu. I cipele i torbicu, i zakazale kod frizera. Sve je bilo spremno za veliku noć. Kada sam došla doma čekao me ja e-mail iz daleka zemlje Amerike, od srednjoškolske drugarice, sada već odomaćena u ulozi Mame dva prekrasna dječaka

-Hej sjećaš li se ovoga? I slika s mature, nerazdvojne ekipe iz pretposljednje i posljednje klupe, reda u sredini IV b razreda.

Nisam mogla a da se ne prisjetim sebe u tim danima, svojih planova, nada, očekivanja. Da li je matura zaista ulazak u novo, odraslo doba ili nove i nove generacije odrastaju i prije? Jesmo li li smo svi ispunili svoje snove i očekivanja?

Razvoj tehnike, interneta, veća dostupnost informacija, tek primjećujem da moja mala rodica maturom samo formalno zakoračuje u svijet odraslih, jer je ona već uveliko tamo. (Još ako uzmemo u obzir da imućniji roditelji u Brazilu, djevojčicama kad napune 18 god. za maturu poklanjaju operaciju grudi kako bi zablistale na maturalnom plesu, sve sma sigurnija u svoju tvrdnju da i naša djeca a i djeca diljem svijeta prebrzo odrastaju)

Dok ovo pišem, usput i chatam s Mamom iz daleke zemlje.

- Stvarno, jesmo li mi bile odrasle kad smo maturirale? pitam je dok ona pokusava uspavati jedno dijete.

- Ma, i jesmo i nismo - nižu se redovi na mom kompjuteru – pa ko bi pomislio da ću se ja udati i otići u Ameriku. Nije mi žao, naprotiv jako sam sretna i imam svoja dva mala anđela. Nekako to je bio i rastanak s djetinjstvom s bezbrižnošću ali ipak ne tužan jer su nas čekala nova iskustva, novi podvizi – jednostavno čekao nas je život. A maturu ću draga, svakako pamtiti zbog tvoje frizure. Jer ti si bila svakako prva koja je napravila novi potez u svom životu, da obilježi početak novoga. Neki su nam se snovi ostvarili, neki su nam se promjenili, sretan je onaj ustvari koji da mu život ponovo pruži priliku, sve uradio isto. Ja sam takva a nadam se da si i ti.

Dok sma gledala ove redova razmišljala sam o vremenu od mature. Na neke sam stvari bila pripremljena, a na neke opet ne. Uspjela sam ostvariti većinu svojih zamisli, usput i zamisliti nove. Ne žalim jer sam krenula ovim putem a ni za dugom, crnom kosom, koju sam ošišala na dan mature na djačački kratku frizuru i tako postala šok generacije, čega se Mama tako rado sjeća. A, ta iznenađenja, pored onog kad, kolegu zakletog punkera ili rokera, vidiš prvi put u životu u odijelu, su samo uvertira za ono što nas čeka a zovemo život. Ja sam i dalje sretna a moja kosa i dalje kratka.

Dok ispraćam rodicu na maturalni ples kažem joj:

- Jako sam ponosna na tebe. Dobrodošla u svijet odraslih, malena.

Ivana Belančić