Postoji pet loših navika koje konkurenciji omogućavaju osvajanje tržišta. Kad postoji neko ko osvaja tržište, tada postoji i neko ko tržišni udio gubi. Nagli gubitak tržišnog udjela vrlo često poslovni sistem vodi u propast. Zbog toga je dobro znati što to dovodi do gubitka tržišta? Koje su to loše navike? Loše navike se mogu svrstati u pet osnovnih skupina. To su: "nije izumljeno ovdje", "obiranje vrhnja", "vjerovanje u kvalitetu", "premijske cijene", te težnja ka maksimalizaciji umjesto ka optimizaciji.
Ne postoji formula koja garantira uspjeh poslovnog sistema. Ne postoji "kuharica" što nam je sve potrebno i na koji način treba raditi. U poslovnom sistemu hiljade stvari mogu krenuti (i zaista kreću) dobro, no dovoljno je da samo neka kritična krene krivo i da cjelokupna egzistencija poslovnog sistema postane upitna. Ta kritična stvar može poslovni sistem, prije ili kasnije, odvesti u propast. Ne postoji konačna lista svih stvari koje moraju krenuti dobro, tj. ne postoji popis što sve treba raditi. Pogotovo ne postoji propisan način na koji to treba raditi. Razlog tome je što u poslovnom svijetu nema apsolutnih istina, niti čvrstih pravila. Nešto što je dobro za jedan poslovni sistem se može pokazati kao katastrofalno loše za neki drugi poslovni sistem.
Dobar primjer je vječita rasprava na temu što je bolje: centralizacija ili decentralizacija? Ne postoji općenito pravilo koje govori što je bolje. Centralizacija može osigurati bolju kontrolu poslovnog sistema (informacija brže dolazi do top menadžera), ali može i negativno utjecati na core business (podređeni se bave zahtjevima menadžera umjesto zahtjevima kupaca). Decentralizacija u jednom poslovnom sistemu može ubrzati odlučivanje (odluke donose oni koji najbolje poznaju tržište), dok u drugom može iznimno povećati troškove poslovanja (naglo povećanje administracije). Iz ovog je vidljivo kako ista pravila ne vrijede u različitim poslovnim sistemima. Također, ista pravila ne vrijede ni u različito vrijeme u istom tom poslovnom sistemu. Razlog tome su nepredvidljive i nagle pojave okoline poslovnog sistema koje poslovnu situaciju neprekidno mijenjaju.
I što sad?
Možda ne znamo što sve treba (i na koji način) raditi da bi poslovnom sistemu garantirali uspjeh, ali, bar znamo što (sve) ne treba raditi. Na svu sreću (ili nesreću, kako ko gleda), pogreške u poslovnom svijetu su se događale i još se uvijek događaju. Na osnovi njih je moguće sastaviti popis stvari koje nikako ne treba raditi. Jedan od takvih popisa sadrži pet loših navika koje treba izbjegavati. Ponekad nam takav popis može pomoći kako bismo izbjegli zamke koje nas očekuju, pogotovo ako je već prije nas neko na njih naišao. Dobro je kada se iz pogreške može izvući pouka za budućnost. Još je bolje kada se pouke izvlače iz tuđih pogrešaka. Učiti na tuđim greškama je puno jeftinije.
"Nije izumljeno ovdje"
"Nije izumljeno ovdje" je iznimno loša navika. Samo zato što proizvod ili usluga nisu američki (ili bosanski) ne znači da su loši. Ova navika se javlja kod poslovnih sistema koji ne prihvaćaju nove ideje iz razloga što ih je otkrio neko drugi, a ne oni sami. Velike zrakoplovne kompanije propadaju jedna za drugom ne želeći mijenjati način na koji obavljaju svoj posao.
Naviku "nije izumljeno ovdje" je često moguće naći i unutar poslovnog sistema. Dobra ideja se odbija jer je se nije sjetio menadžer, već neko od zaposlenika. Ispada kako je menadžer alfa i omega i da baš svaka inicijativa mora poteći od njega. Vrlo je teško priznati da postoji još neko ko je u stanju predložiti novu ideju. Vjerojatno je to povezano s osjećajem gubitka moći. Zbog toga, menadžer radije odbija dobru ideju, jer čuva moć i autoritet, pa makar se to kasnije loše odrazilo na poslovni system. "Nije izumljeno ovdje" je iznimno arogantna navika. Osim što je štetna za posao, štetna je i za organizacijsku klimu poslovnog sistema, prvenstveno zato što narušava međuljudske odnose. Postoji izreka koja kaže kako se dobar menadžer prepoznaje po tome što se okružuje ljudima pametnijim od sebe. U konačnici, uspjeh njegovih ljudi i njegov je uspjeh.
"Obiranje vrhnja"
Druga loša navika je "obiranje vrhnja". "Obiranje vrhnja" je karakteristično za poslovne sisteme koji se usmjeravaju samo na velike kupce svjesno ignorirajući one male. Problemi nastaju kada naši veliki kupci polako nestaju s tržišta, a oni koji su do tada bili mali postaju veliki. No, to su sada već nečiji drugi veliki kupci.
Postoji još jedna zanimljiva verzija "obiranja vrhnja" kao loše navike. Zamislimo poslovni sistem kojem visoke uvozne carine omogućuju monopol na tržištu (monopol je, također, jedan oblik "obiranja vrhnja"). Takav poslovni sistem definitivno ima lošu naviku. Izostanak konkurencije ga je učinio tromim, nefleksibilnim, neefikasnim, tehnološki zaostalim i rastrošnim. Ovom popisu ponekad slobodno možemo dodati i pridjev korumpiran. Konkurencija je izvrsno sredstvo protiv korupcije, između ostalog zato što pruža mogućnost za benchmarking, tj. za uspoređivanje s najboljima. Da stvar bude gora, takvi poslovni sistemi su i državno dotirani. Zašto se subvencioniraju ili dotiraju neuspješne kompanije? Ili nogometnim rječnikom rečeno: zašto se novac daje na loše igrače?
Zar nisu najbolji oni na koje treba novac trošiti?
Kako bi funkcionirali Real, Milan ili Bayern kada bi loše igrače (neuspješne) plaćali više od onih dobrih (uspješnih)? Zar ovdje nije nikome ništa čudno? Ovakav način razmišljanja, pogotovo onaj u kojem se novac čak i uzima od uspješnih i daje neuspješnima, je višestruko štetan. On demotivira one uspješne, jer neuspješni (gledajući omjer dobiveno/uloženo) zarađuju više od njih. Ujedno, on demotivira i one neuspješne, jer nagrađuje njihove slabosti (neefikasnost, nerad i si.). Ako princip nagrađivanja loših na štetu onih dobrih ne vrijedi u nogometnom klubu kao poslovnom sistemu i ako ne vrijedi u bilo kojem poslovnom sistemu, dakle u mikroekonomiji, zašto bi vrijedio u makroekonomiji jedne države?
Vjerovanje u "kvalitetu"
Vjerovanje u "kvalitetu" bi možda bilo prikladnije nazvati zabluda vjerovanja u "kvalitetu". Jedno od takvih vjerovanja je ono koje kaže kako su svi poljoprivredni proizvodi u BiH mnogo bolje kvalitete od europskih. Ova zabluda dovodi do vrlo štetnog zapostavljanja razvoja vlastite kvalitete, jer je, eto, naš proizvod već sada "superioran".
"Premijske cijene"
"Premijske cijene" kao lošu naviku često nalazimo kod monopolista. Domaća maloprodaja devedesetih godina je izvrstan primjer. Do prije nekoliko godina su cijene proizvoda opće potrošnje bile mnogo veće od cijena u Austriji ili u susjednim zemljama. Ove premijske cijene su omogućavale iznimno lagodan život trgovaca, ali su dovele i do šopinga u inozemstvu. Domaću trgovinu to nije pogađalo, jer je i uz manji volumen prodaje prosječna marža bila velika. Lagodan život trgovaca je doveo do lažnog privida poslovne izvrsnosti gotovo na granici bahatosti. Zbog toga su se krajem devedesetih i početkom dvije hiljadite u BiH pojavili strani trgovački lanci. Ono što ih je privuklo u BiH, a ne u Austriju ili Njemačku, su visoke, tj. premijske cijene koje im omogućavaju visoku zaradu. Tome valja dodati nerazvijenu i umišljenu domaću konkurenciju koja im je svojom inertnošću omogućila preuzimanje dobrog dijela tržišnog udjela. Nakon toga je među domaćim trgovačkim lancima nastala strka. Ali, bilo je već kasno. Domaća maloprodaja se mora brzo i drastično promijeniti ili će uskoro potpuno nestati. Male promjene ovdje neće biti dovoljne. Ono što je nužno jest "fundamentalna (temeljita) promjena mišljenja i radikalni redizajn poslovnih procesa s ciljem postizanja dramatičnih poboljšanja ključnih parametara poslovanja, kao što su: troškovi, kvalitet, usluga i brzina." Domaćoj maloprodaji je nužan reinženjering.
Težnja ka maksimalizaciji
Težnja ka maksimalizaciji umjesto ka optimalizaciji je peta loša navika. Ova pojava je česta kod dobrih, već uhodanih poslovnih sistema. Obično se prepoznaje kao svaštarenje u kojem se prodaje sve i svašta, miješa se veleprodaja i maloprodaja, napušta se core business i sl. Težnja ka maksimalizaciji umjesto ka optimalizaciji dovest će do toga da će odjednom svi početi nuditi flaširanu izvorsku vodu. Zbog povećane ponude, cijena vode bi mogla naglo pasti, a to će se odraziti na profitabilnost cijelog tog posla.
(Portal www.boljiposao.com je najperspektivniji bh. portal za zapošljavanje i regionalni lider u oblasti pružanja usluga u e-Kadrovanju)
